martes, 25 de diciembre de 2018

Moj studentski život

Nedavno sam razmišljala koliko mi je u stvari bilo tokom ovih godina mog studiranja i odlučila sam da vam to i prepričam. 
Kako je sve počelo? Išla sam u srednju ekonomsku školu i znala sam da neću upisati ekonomiju. Jednostavno mi se nije dopadala činjenica da ću većinu predmeta morati da bubam. Želela sam nešto slično, ali sa više zadataka, brojeva i upotrebom logike. Međutim, na ljubav prema istoriji koja datira još iz osnovne škole nisam ostala imuna. I tu je počelo dvoumljenje. Istorija je lepa, volim je i danas ali sam shvatila da nemam baš toliko mogućnosti za posao posle završetka tog smera, a nikad me nije privlačilo da budem predavač.
Ipak je racio pobedio. I drago mi je zbog toga, jer je odabir mog fakulteta ispao savršen. Po mene naravno. Sa ovog stanovišta mogu da kažem da mi je najpametnija odluka bila da upišem inženjerski menadžment.
Ne želim da vam  objašnjavam šta je to jer bih se raspisala, ali ako vas zanima izguglajte. Za sve one koji misle da je ovo lak smer mogu da kažem da je lak kao i svi drugi - napravljen da svi mogu da završe, kao i na preko 90% smerova u Srbiji. Nikad nisam bila neko ko je nipodaštavao neki smer, pa nisam volela ni da neko nipodaštava moj. Drago mi je kad čujem svoje kolege koji su sad nadređeni onima koji su ih nipodaštavali i ismejavali. Upamtite da se kolo sreće ipak okreće. 
Prijemni ispit, odnosno matematiku sam mukotrpno spremala. Jedini razlog za to je bio zato što je ne volim. A ide mi. Iako je moj profesor matematike pomalo sumnjao u mene spremila sam prijemni i bila deseta na listi. Sve suze zbog trigonometrije, rad i odricanje su se isplatili. 
Prva godina. Neke kolege sam znala iz srednje škole, neke iz viđenja, uglavnom su svi imali neku svoju grupicu, a one su se tokom godina studija menjale. S ponosom mogu da kažem da od 6 ljudi sa kojima sam krenula da se družim u prvoj godini, sa njih 5 se i dalje družim. Ne toliko često, jer svako ima svoje obaveze, većina njih nije iz grada, ali se redovno nađemo u gradu da se ispričamo (Poyy za mitze).

Prva ocena koju sam dobila je 10. I tada sam shvatila da fakultet nije toliko težak i da ja to mogu. Prvi ispit sam položila svega mesec dana posle polaska u prvu godinu. Do kraja prvog semestra sam vredno radila i ređala najviše ocene. Drugi semestar je bio dosta teži od prvog ali nisam posustala. Iako mi je cilj bio da očistim godinu u julu, to nisam uspela jer mi je glavobolju zadavao jedan jako težak predmet. Težak je i zbog zahtevnih profesora, ali i zbog gradiva koje meni "ne leži". I iz ovog predmeta sam dobila 10. Ali sam ga i dugo spremala i dosta se namučila. Bila sam jedna od onih ljudi koji su učili po celu knjigu, bez preskanjanja, i to iz većine predmeta. Kod onih drugih sam jednostavno imala sreće. Ne smem da zaboravim seminarske radove, koji će nam svake godine zadavati više glavobolje, ali i dobra druženja sa kolegama dok smo ih pisali. Takođe ne smem da zaboravim brucošijadu i ostale žurke koje nismo propuštali.


Druga godina. Slobodno mogu da kažem da je ova godina prekretnica u mom studiranju. Na početku jednih vežbi nam je jedan asistent pokazao video snimak o jednoj organizaciji (Studentsko preduzeće). Jedna koleginica je odlučila da se prijavi. To me je navelo na razmišljanje. Do tad sam učila samo teoriju, praksu ćemo imati tek za godinu dana, a ja još ne znam ništa praktično da radim. Nisam htela da budem neko ko će samo da uči pa smo tako nas 5 koleginica odlučile da pristupimo preduzeću. Tako svi zovu ovu organizaciju. U početku sam bila dosta zbunjena, izgubljena, nisam znala šta da radim, ali nisam odustala i posle nekog perioda sve se iskristalisalo. Starije kolege su nam uvek pomagale, svi smo se lepo slagali i družili. Bili smo kao jedna mala porodica.

Neki su nas vremenom napustili zbog prakse, posla i slično. Ali nas nekoliko smo i dalje bili tu. Radila sam u marketing funkciji sa još njih troje. Jedna koleginica je u maju otišla u Ameriku, kolega je postao direktor preduzeća, a druga koleginica je prešla u drugu funkciju. Ali me nikad nisu ostavili na cedilu i pomagali su mi. Zajedno smo otvorili naloge na društvenim mrežama i vodili ih, snimali promotivne video snimke, gostovali po emisijama, smišljali ideje za promociju, izgled sajta i tako dalje. Obožavala sam ovo da radim. Već u drugoj godini sam znala da sam dobro izabrala i da je marketing postao moja ljubav.
Treća godina mi je nekako bila najteža. Mislim da sam se tu zasitila i da mi je pala koncentracija. Ali sam i dalje, kao i u prethodne dve godine ređala dobre ocene. Mogu slobodno da kažem da mi je ovo bila najuzbudljivija godina na faksu i da sam te godine još više unapredila svoje sposobnosti. Na mene je spao zadatak da ispromovišem Studentsko preduzeće i nagovorim ljude da nam se priključe. Kao što sam rekla, kolege me nisu ostavile na cedilu. Sa još njih dvoje i uz pomoć asistentkinje sa fakulteta smo osmislili sve, a ostale kolege iz preduzeća su nam pomogle u promociji. Te godine se prijavilo preko 100 studenata, napravili smo regrutaciju, a ja sam vodila sve glavne sastanke i prezentacije vezane za promociju. Moj dragi kolega, direktor me je "bacao u vodu" i na tome sam mu posebno zahvalna. Sve je počelo kada sam u drugoj godini "morala" da dam intervju za televiziju, pa sam zatim gostovala na radiju. Znao je da imam tremu od javnih nastupa i namerno me je forsirao. Vremenom se moja trema smanjivala. I danas je prisutna ali ne u tolikoj meri. Posle prijave smo smišljali način regrutacije, studenti su dolazili na razgovor za posao, a ja sam svoj prvi intervju obavila sa druge strane stola, u ulozi poslodavca. Ovom sam shvatila veoma ozbiljno i dobro sam se spremila. A onda sam, u konsultaciji sam kolegama, i dobro izabrala. Marketing tim je dobio 7 novih članova.
Svi su se međusobno razlikovali, a svi su dopunjavali jedni druge. Neki su me oduševili na samom razgovoru, neki su me posle iznenađivali, jedni su bili tačni sa rokovima zadataka i vredni, drugi su bili kreativni, maštoviti... Zaista smo činili pravi tim i bez ikakve skromnosti mogu da kažem da je to bio najbolji marketing tim koje je preduzeće ikada imalo. Sa njima i uz njih sam naučila dosta stvari o radu, zadacima, liderstvu, ali i drugarstvu!

Sa nekima od njih sam se takmičila na studentskim takmičenjima. Na našem prvom takmičenju sa svojim timom "PRinovativci" sam osvojila treće mesto. Bili smo preponosni na sve ono što smo uradili i kakav smo tim oformili. Zatim smo se takmičili na još jednom, koji mi je i dalje rak-rana, pa o njemu neću dužiti. Tokom trećeg takmičenja sam se razbolela i nisam mogla da idem na prezentaciju, ali su mi moji timsteri slali slike i uveče došli da mi donesu medalju (opet treće mesto), zahvalnicu i čokoladu da se brže oporavim.
 Tokom treće godine smo se mnogo više družili. Koleginice sa kojima se inače družim i članovi tima sa kojim sam se takmičila su isto bili članovi preduzeća tako da smo stalno išli na neka druženja. Od sastanka marketinga kod Jelene, pikada u Mitinom, redovnog "sastančenja" kod teta Ljubice, roštilja, klizanja do izlazaka.
U trećoj godini se ceo moj tim za takmičenja priključio komunikacionom timu departmana koji su činili studenti, a koji je vodi jedna profesorka, koja nam je bila, tako reći, mentor za naše prvo takmičenje. Kroz rad u ovom timu sam naučila mnogo više o komunikacija, obavljala sam različite zadatke, sarađivala sa različitim ljudima, profesorima. Još jedna stvar koju hoću da napomenem je praksa. Nas dvadesetak je išlo na istu praksu. Praksa nije ispala baš onako kako smo svi očekivali ali smo se lepo družili.

A zatim je došlo vreme za promene. Na kraju treće godine sam se, na nagovor drugarice, prijavila za studentsku razmenu. Dobila sam razmenu i otišla u Španiju. Ovo je bilo nešto najluđe što sam ikad u životu uradila, ali i potpuno neočekivano. A evo i zašto. U trećoj godini smo trebali da se opredelimo za usmerenje na koje ćemo ići u četvrtoj godini. Jedva sam čekala da počne treća godina da naučim još više o onome što volim - o marketingu. Ali sam otišla na razmenu. O razmeni vam ovde neću pisati jer sam ceo ovaj blog pisala baš o tome, ali mogu da kažem da sam često vagala koliko sam dobila i izgubila. I to me je mučilo. Ali to ne mogu da promenim. Svakako da sam izgubila znanja o marketingu koja su moje kolege stekle, ali sam dobila znanja o životu, življenju u drugoj kulturi sa drugim ljudima, jeziku, navikama i sebi. 
Kruna ovog perioda je bila odbrana mog diplomskog rada, petka 13. Od toliko lepih reči i o sebi i o svojoj generaciji od profesora iz komisije su mi zasuzile oči. Nadam se da smo ostavili trag i kao generacija i kao ljudi. 

Ovim putem želim da se zahvalim svim profesorima asistentima i svim dragim ljudima sa faksa koji su uvek bili tu da pruže podršku, daju savet, pomognu, ali i kritikuju kada nešto nije dobro jer smo zbog toga bolji. 
Veliko hvala i svim članovima Studentskog preduzeća, "PRinovativcima", članovima komunikacionog tima departmana i svojim kolegama, za sva druženja, smeh, podršku, vetar u leđa. 

Datos personales