sábado, 20 de julio de 2019

Erasmus svadba

Venčanje
Verovali ili ne i ovo smo dočekali. Moja bivša cimerka, Saška, i njen momak, Milan, kog je upoznala na razmeni u Španiji su me pozvali na njihovo venčanje. Saška je jedno veče postavila neku sliku na stori i ja sam na njenoj ruci videla prsten. Prvo mi ništa nije bilo jasno, pa sam morala da je pitam da li je to što mislim. I nedugo posle toga je usledila pozivnica. Pa da počnemo priču iz početka.


Kako smo se upoznali

Saška i ja u Španiji
Svi mi Srbi smo se upoznali u Haenu, na žurkama, na faksu, preko drugih ljudi. Jednom je na Univerzitetu organizovan doručak samo za nas. Tu smo se zbližili, popričali, pa posle i izlazili zajedno. Milana sam upoznala na Flag zabavi pre toga. Od tamo nam je i prva slika. A Saška je živela sa mnom devet meseci i bila mi kao sestra. Kako su se njih dvoje upoznali stvarno ne znam. Verovatno isto na toj zabavi.




Milan, Saška, Luka i ja
Ne sećam se ni kako je sve počelo između njih. Ali znam da su baš jedno za drugo. Jednom prilikom me je Milan zamolio da Saški za Novu godinu dam kinder jaje, i to ono najveće, jer on nije bio tu. Sećam se da se jako obradovala. Zaista lep gest od njega.

Posle razmene njih dvoje su se preselili u Novi Sad. Ovde žive i rade. Ne viđamo se baš često, ali volim da se nađem sa svojim bivšim cimerima i prisetim nezaboravnih dana u Haenu. A zaista su nam skoro svi bili takvi. 

Pre Erasmus svadbe

Svadba je u Leskovcu. Malo je daleko za jednodnevni put, tako da nas petoro krećemo u petak i idemo u Niš. Tamo ćemo se naći sa starim i novim društvom iz Španije, verotavno i izaći, i prespavati. A sutradan pravac u Leskovac. Celu subotu ćemo biti u svadbi, spavati u hotelu i u nedelju krećemo kući. Doći će i Španci koje poznajemo tako da sam još uverenija da ćemo se dobro provesti. Taman da i njima pokažemo kako se to Srbi vesele!

Dan pred svadbu

Erasmus ekipa u Nišu
Petak. Krenuli smo oko 1-2 sata iz Novog Sada. Korone su bile spremne za put. Stajali smo par puta da predahnemo, odemo do toaleta, da se protegnemo. Celo ovo putovanje nas je podsetilo na naša putovanja po Španiji. Mi, korone, muzika sa putovanja po Španiji...

Oko 18h smo stigli u Niš. Odmah smo otišli u neku kafanu da jedemo. Ne pamtim kad sam toliko jela. I tako dobro jela. Jeli smo ćevape na kajmaku. Dok smo čekali hranu, svi su navaljivali da pijem pivo, a meni je samo hrana bila u glavi. Posle dobrog jela smo otišli u smeštaj da se istuširamo i uputili se u drugu kafanu. Tamo smo se našli sa ekipom sa prvog Erasmusa, ali je bio tu i poneko sa mog drugog Erasmusa. Bilo nam je super. Ako ikad budete u Nišu, idite u kafanu Biser. Pili smo, slušali muziku uživo, a neki su i jeli. Ne ja jer nisam više mogla. Veče je bilo zanimljivo, a mi smo po fajrontu otišli da spavamo, kako bismo sutra bili odmorni.

Dan svadbe


Saška i Milan
I došao je taj dan. Poranila sam da stignem da se spremim. Oko 10 smo se uputili ka Leskovcu. Došli smo u hotel i smestili se, doručkovali i završili spremanje. Uputili smo se ka Vučju gde je bilo crkveno venčanje. Malko smo kasnili jer nismo znali koliko je daleko i gde je manastir. Mladenci su nam bili prelepi. I njihove porodice. Ceo ambijent je bio super. Manastir i cela okolina su čarobni. Tu smo se slikali, a onda smo se uputili ka restoranu.

Panta, Nenad, Šeli, Mladen i ja
10P 
Kad smo stigli u restoran opet smo se slikali sa mladencima. Milan i Saška su sijali. Bilo mi je drago zbog njih. Žurka je počela odmah. I to sa španskom muzikom, zbog Španaca. Bilo je svega od muzike - strano, rok, narodno. Svi smo igrali uz sve. Jednom rečju muzika je bila top. To je jedna od presudnih stvari za dobro venčanje. Druga je hrana. A i ona je isto bila top. I bilo je toliko mnogo da sam u jednom trenutku morala da kažem konobaru da mi ne sipa u tanjir jer ne mogu više ni da zinem. Treća presudna stvar su ljudi. A s obzirom da sam sa ljudima sa kojima sam živela nemojte sumnjati kako nam je bilo.

Panta, Saška, ja i Šeli

Zatim je usledilo građansko venčanje. Saška i Milan su u salu ušli uz muziku iz Game of Thrones-a i sve oduševili. A onda su jednom drugom rekli "Da" uz prisustvo svih nas. A ja sam naravno plakala kao i na skoro svakom venčanju do sad. Em što sam emotivna, em što ne mogu da verujem da se ljudi koje znam i koji su mojih godina venčavaju. Malo mi je teško bilo to i da zamislim. Usledio je prvi ples uz pesmu "Ako te pitaju..."

Svadba je trajala do kasno u noć. Svi smo se super proveli. Kolo se igralo više puta, a jadni Španci su pokušavali da nauče. Nisu skontali da ima više vrsta ovog plesa. Posle svadbe smo otišli u hotel na spavanje.

Za kraj

Sutradan smo bili umorni, ali smo morali rano da napustimo hotel. Uživala sam ceo vikend sa mojim cimerima. Zaista smo se prisetili Španije i svega lepog što nam je donela. Dragi moji, hvala vam na prelepom vikendu. Saška, Milane, vama sve najlepše u zajedničkom životu i hvala vam što smo bili deo vašeg posebnog dana.

Nadam se da ćemo uskoro imati još sličnih prilika za slavlje. Volim vas sve. 

jueves, 4 de julio de 2019

Plavuša u Španiji

Izlazak
Ovaj tekst nije tekst u kom ću veličati sebe ili bilo šta slično što ste možda pomislili kad ste pročitali naslov. Opisaću vam kakve to prednosti sam imala zahvaljujući tome što drugačije izgledam. Ovo nisu neke velike prednosti, ako se tako mogu i nazvati. Pre će biti da su anegdote sa nezaboravne razmene.

U moru crnih plava

More ljudi i jedna plava
Španci su generalno nacija gde preovladava tamna boja kose i očiju, ali i tena. Što je normalno s obzirom na sunčano podneblje. Tamo sam provela skoro godinu ipo dana i videla sam jako malo ljudi koji su svetloputi ili imaju svetlu kosu ili oči. Na ulici možete da vidite tek po koju plavušu, dok ljudi sa plavim očima ima. Verovatno su mešovitog porekla. Za taj vremenski period sam upoznala dva momka koja su plava.

I oni su tamo atrakcija iako su domaći. Zato što se razlikuju i nisu uobičajeni. Zamislite da jedna plavuša ode u Norvešku ili neku severnu zemlju. Tamo su skoro svi plavi i ne bi po svom izgledu isticala. Ali zamislite jednu crnku sa tamnim tenom i očima u toj istoj severnoj zemlji. Sigurno bi je svi gledali i okretali se za njom. Ovo se odnosi i na momke, naravno. 
Pogled sa zamka Castillo de Santa Catalina

Plavuša na ulici

O koliko puta su mene i Anju na ulici zaustavljali da pitaju odakle smo. Na plaži u Almeriji je neki dečko izdeklamovao sve moguće evropske države i naravno da nije pogodio odakle smo. Dok ne čuju kako pričamo misle da smo Nemice, ali kad čuju naš izgovor tipuju na bivše zemlje Sovjetskog saveza.

Jednom prilikom, dok sam čekala red u fotokopirnici, baka iza mene me je povukla za ruku da me pita odakle sam. Pitala me je da li sam Ruskinja ili Nemica. Kad samo joj odgovorila da sam Srpkinja samo je rekla "Aha". Mislim da ni ne znaju gde je Srbija jer posle tog odgovora sva pitanja prestaju. 



Plavuša na fakultetu

O ne, nisam imala nikakve protekcije. Ima jedna zanimljiva situacija gde sam pomislila da su Španci jako fini ali mi je moj Badi rekao da su sve to učinili zato što sam žensko. I plava. 

Koordinator je trebao da mi potpiše neki dokument, a ja sam se lepo spremila i otišla na faks i sela ispred njegove kancelarije. Nisam mu poslala mejl, niti se najavila, mislila sam pa valjda će proći jednom, ionako nisam imala šta pametnije tad da radim. I tako je prošao pored mene jedan profesor koji me je pitao koga čekam i rekao mi da moj koordinator ima još jednu kancelariju, pa je prošao i durgi, pa treći. Taj treći ga je čak i nazvao da mu kaže da ga neko čeka, a čovek je trčeći došao. Sva sam bila zbunjena. Obavila sam tad šta sam imala, a onda sam sva ushićena i pod utiskom finoće Španaca otišla kući. 

Bien acompañadas

Plavuša u izlasku

Prvo, ne mislim za sebe da sam neka lepotica, ali ne mislim ni da sam ružna. Volim da se sređujem, šminkam, doterujem, i ponekad sebi izgledam najlepše. Za druženja u pabu i kada smo išli na pivo i pikado nisam se uvek sređivala, ali nisam išla baš skroz nenašminkana. Dok sam se za izlaske sređivala, nekad više, nekad manje. 

Naravno da svi primete kad u klub uđe plavuša. Nisam uvek volela da privlačim tako pažnju zato što su Španci jako navalentni. Nekad ih se nemoguće otkačiti. Kad smo izlazili svi čoporativno, i muški i ženski, nisu toliko smarali, ali kad izađemo same - nekad poludim od izlaska. 

Za kraj 

Sve u svemu, bez obzira na boju kose, kože, očiju u Španiji vas niko neće gledati čudno. Gledaće vas radoznalo. I nemojte to da protumačite pogrešno. Oni su jedna divna i druželjubiva nacija koji će vas primiti takve kakve jeste. Ali, ja jesam plavuša i ne bih sebe mogla da zamislim sa drugom bojom kose. Za mene ipak važi ona da se plavuše bolje zabavljaju. Pogotovo tamo gde su unikat i atrakcija.

Datos personales