jueves, 4 de julio de 2019

Plavuša u Španiji

Izlazak
Ovaj tekst nije tekst u kom ću veličati sebe ili bilo šta slično što ste možda pomislili kad ste pročitali naslov. Opisaću vam kakve to prednosti sam imala zahvaljujući tome što drugačije izgledam. Ovo nisu neke velike prednosti, ako se tako mogu i nazvati. Pre će biti da su anegdote sa nezaboravne razmene.

U moru crnih plava

More ljudi i jedna plava
Španci su generalno nacija gde preovladava tamna boja kose i očiju, ali i tena. Što je normalno s obzirom na sunčano podneblje. Tamo sam provela skoro godinu ipo dana i videla sam jako malo ljudi koji su svetloputi ili imaju svetlu kosu ili oči. Na ulici možete da vidite tek po koju plavušu, dok ljudi sa plavim očima ima. Verovatno su mešovitog porekla. Za taj vremenski period sam upoznala dva momka koja su plava.

I oni su tamo atrakcija iako su domaći. Zato što se razlikuju i nisu uobičajeni. Zamislite da jedna plavuša ode u Norvešku ili neku severnu zemlju. Tamo su skoro svi plavi i ne bi po svom izgledu isticala. Ali zamislite jednu crnku sa tamnim tenom i očima u toj istoj severnoj zemlji. Sigurno bi je svi gledali i okretali se za njom. Ovo se odnosi i na momke, naravno. 
Pogled sa zamka Castillo de Santa Catalina

Plavuša na ulici

O koliko puta su mene i Anju na ulici zaustavljali da pitaju odakle smo. Na plaži u Almeriji je neki dečko izdeklamovao sve moguće evropske države i naravno da nije pogodio odakle smo. Dok ne čuju kako pričamo misle da smo Nemice, ali kad čuju naš izgovor tipuju na bivše zemlje Sovjetskog saveza.

Jednom prilikom, dok sam čekala red u fotokopirnici, baka iza mene me je povukla za ruku da me pita odakle sam. Pitala me je da li sam Ruskinja ili Nemica. Kad samo joj odgovorila da sam Srpkinja samo je rekla "Aha". Mislim da ni ne znaju gde je Srbija jer posle tog odgovora sva pitanja prestaju. 



Plavuša na fakultetu

O ne, nisam imala nikakve protekcije. Ima jedna zanimljiva situacija gde sam pomislila da su Španci jako fini ali mi je moj Badi rekao da su sve to učinili zato što sam žensko. I plava. 

Koordinator je trebao da mi potpiše neki dokument, a ja sam se lepo spremila i otišla na faks i sela ispred njegove kancelarije. Nisam mu poslala mejl, niti se najavila, mislila sam pa valjda će proći jednom, ionako nisam imala šta pametnije tad da radim. I tako je prošao pored mene jedan profesor koji me je pitao koga čekam i rekao mi da moj koordinator ima još jednu kancelariju, pa je prošao i durgi, pa treći. Taj treći ga je čak i nazvao da mu kaže da ga neko čeka, a čovek je trčeći došao. Sva sam bila zbunjena. Obavila sam tad šta sam imala, a onda sam sva ushićena i pod utiskom finoće Španaca otišla kući. 

Bien acompañadas

Plavuša u izlasku

Prvo, ne mislim za sebe da sam neka lepotica, ali ne mislim ni da sam ružna. Volim da se sređujem, šminkam, doterujem, i ponekad sebi izgledam najlepše. Za druženja u pabu i kada smo išli na pivo i pikado nisam se uvek sređivala, ali nisam išla baš skroz nenašminkana. Dok sam se za izlaske sređivala, nekad više, nekad manje. 

Naravno da svi primete kad u klub uđe plavuša. Nisam uvek volela da privlačim tako pažnju zato što su Španci jako navalentni. Nekad ih se nemoguće otkačiti. Kad smo izlazili svi čoporativno, i muški i ženski, nisu toliko smarali, ali kad izađemo same - nekad poludim od izlaska. 

Za kraj 

Sve u svemu, bez obzira na boju kose, kože, očiju u Španiji vas niko neće gledati čudno. Gledaće vas radoznalo. I nemojte to da protumačite pogrešno. Oni su jedna divna i druželjubiva nacija koji će vas primiti takve kakve jeste. Ali, ja jesam plavuša i ne bih sebe mogla da zamislim sa drugom bojom kose. Za mene ipak važi ona da se plavuše bolje zabavljaju. Pogotovo tamo gde su unikat i atrakcija.

No hay comentarios:

Publicar un comentario

Datos personales